BENJAMIN BIDDER

Smrt je uvijek fascinirala Davida Šumahera, čak ga je privlačila. Njegovu lijevu ruku prekriva slika demona. To je tetovaža sa crtežom lobanje, iz očne duplje mile crvi.

Ali tog majskog jutra smrt ga je prezrivo zaobišla. Taj 32- godišnji građevinar – mišićav, tamne kratko ošišane kose, gegajući se, lutao je po bazelskom parku. U njegovim venama bjesnio je prokleti narkotik. Želio je da završi sa tim, da se predozira. Legao je na klupu, našao se u polusvjesnom stanju. Nakon 16 godina uzimanja heroina, on čak nije uspio da izvrši samoubistvo. U neko vrijeme ga je našla Martina, njegova drugarica. Kao kroz maglu dopirao mu je do svijesti njen glas: „Imaš zakazan sastanak u Moskvi“.

Tamo daleko, na istoku, narkomani poput Davida Šumahera, vide svoju posljednju nadu. U ruskoj prijestonici oni traže spas, novi život bez narkotika. I vuče ih u Rusiju eho hladnog rata – terapija, koja izaziva veoma mnogo polemika. Bivši doktor Crvene Armije, doktor Zobin, izliječio je već oko stotinu pacijenata iz Švajcarske, Njemačke, Austrije, Italije i Grčke. Uskoro će ih biti još više. U septembru se otvara nova klinika u Crnoj Gori. Za očajnike sa Zapada nema više poteškoća oko dobijanja vize.

Doktor Zobin je niskog rasta, sa brkovima, šarmantnog izgleda, posmatra svog pacijenta. Sada, nakon mjesec dana od pokušaja samoubistva, Šumaher sjedi na sofi- „Ti već odavno nisi gospodar svoje vlastite glave“;- kaže Zobin pacijentu. 14 puta je Šumaher stupao u boj s narkotikom i svaki put bi gubio. U posljednje vrijeme svakodnevno je trošio na prah po 200 eura. Jedanput je slomio bankomat, kada mu on više nije dao novac. Noću je sa gradilišta skidao sa zidova bakarne žice i cijevi. Nakupci metalnog otpada su mu davali 5 eura za kilogram.

Zobin namjerava da prekine košmar. On blokira receptore za bol i briše takozvanu narkomansku memoriju.

Poslednje što vidi Šumaher u tom svijetu je je detektor dima na plafonu. Skinut do pojasa, on leži na medicinskom krevetu. Postupak izaziva kod Šumahera osjećaj, sličan pojavi ludila. Nakon procedure on u potpunom šoku priča: “ Zagladao sam se u detektor dima na plafonu, a onda sam letio po cijevima. Ludilo. U zadnjici mi je bila raketa. Narkoman drhti.

Noću je, prvi put nakon mnogo nedjelja, zapao u u duboki san. Ujutro je nestala iz glave bolna želja za narkotikom. Može li se tek tako zaboraviti 16 godina zavisnosti?

Naučnici su do najsitnijih detalja proučavali uticaj narkotika na mozak i opisali čak sve i najmanje promjene na molekularnom nivou. Ali ishod svih terapija je razočaravajući. Nakon uklanjanja fizičke zavisnosti „skida“ se 90% pacijenata. Čak nakon liječenja, koje je trajalo nekoliko mjeseci, „skida“ se dvije trećine pacijenata. Tradicionalna medicina nije u stanju da pomogne teškim narkomanima. A evo, kod doktora Zobina tri od četiri pacijenta ostaju „čisti“. Šta, Rusija je uspjela da ostvari ono, za što su se bezuspješno borili zapadni naučnici?

Oni, koje je Zobin u Moskvi potakao na novi život, okupili su se na terasi za roštilj u Badenu – gradiću u Švajcarskoj. Na roštilju se peku kobasice i kukuruzi u klipu, svira džez grupa. Tridesetak bivših pacijenata Zobina iz Njemačke i Švajcarske slave svoje oslobađanje. Kristian Rambou iz Berlina specijalno je zakačio na grudi crvenu značku sa srpom i čekićem – u znak sjećanja na Moskvu. Prije četiri godine zbog droge je izgubio svoju drugaricu. Jednom su ga uhapsili policajci pravo na majčine oči, to se desilo 1996. godine Prije godinu dana boravio je u Moskvi, od tada je, kako kaže „čist“od narkotika.

Kristofer iz Interlakena je bio na heroinu 20 godina, zatim ga je supruga Nadin stavila u poziciju da bira: ili droga, ili ja i dvoje djece. Kristofer, 36 godina, putovao je u Moskvu u novembru prošle godine. „Zobin je srećna okolnost za nas“, - kaže Nadin. „Danas ja posmatram Krisa i razmišljam: kako je on dobar muž i otac.

Zašto on drži u tajnosti recepturu svoje terapije? Prijatni gospodin sa sjedim loknama oklijeva: čas obećava da će objaviti svoje podatke, čas bojazan da ne padne u pogrešne ruke ...Misteriozan je doktor Zobin. Doktor se osmjehuje:“Psihoterapija nikada nije bila sasvim transparentna. Ona je jedna vrsta umjetnosti“.

Na trećem spratu raskošne vile u Bernu sjedi Robert Hemmig, 56. godina, predsjednik švajcarskog društva za liječenje bolesti zavisnosti. Prije dvije godine u Moskvu ga je dovela radoznalost, interesovanje za ono što je moglo ostati od sovjetskih istraživanja. „Jedna stvar je sigurna, - ističe Hemmig, - to je prosto vitruozno, kako Zobin osvaja povjerenje pacijenata“.

Mjesec dana po povratku iz Moskve, Šumaher opušteno sjedi u italijanskom restoranu. U Cirihu je ponovo našao posao. Na gradilištu mnogo vremena provodi na svježem vazduhu. Ranije crveno lice prekriveno je ujednačenim tenom. Udebljao se pet kilograma. „To je malo čudo“, - kaže on. I dalje voli tetovaže – ali to više nije lobanja. Sa lijeve strane na rebrima razvučenim slovima je napisano: “Reborn, remade. Survived“.