Ona je lijepa. Kipi od života i ona je bivša narkomanka. Nikol Gir, 35 godina, provela je na heroinu 10 godina. Njena narkomanska priča odvijala se klasično: sa 17 godina je otišla od kuće, našla se u Cirihu na ulici, zatim se upoznala sa jednim narkomanom. Dani – visok, tamnokos, simpatičan, heroinski narkoman sa stažom. Sa njim je Nikol po prvi put probala da šmrče heroin. „On nije ličio na one užasne ličnosti iz televizijskih reportaža“, - kaže Nikol. „Izgledao je zdravo bavio se grafikom – imao je dobro plaćen posao, živio je u u odlično opremljenom stanu. Pa, pomislila sam, ne može heroin biti tako loš“.

Nakon dva mjeseca već je bila ovisnik, a uskoro već toliko da nije mogla sa psom da izađe i prošeta, a da ne uzme heroin. O nekom urednom životu, o poslu nije mogla ni sanjati. Kroz deset godina Nikol je izgledala kao oni narkomani iz televizijskih reportaža. Mnogobrojni pokušaji liječenja završili bi se neuspjehom. I čak kada je bila na programu metadonske supstitucije, ona je i dalje nastavila da uzima taj smeđi prah.

Evo već sedam godina ona je „čista“. Od tog putovanja u Moskvu 2000. godine, kod upravo tog doktora Mihaila Zobina. On je imao, kako je ona čula, revolucionarmi metod za liječenja bolesti zavisnosti. Nikol je bila prva pacijentkinja iz Švajcarske koja je se liječila po tom strogom metodu. U poslednje vrijeme u Moskvu je stiglo još dvadeset narkozavisnika iz Švajcarske – šesnaest muškaraca i četiri žene. FACTS je kontaktirao sa svakim od njih i uvjerio se: svi su živi. Štaviše, žive bolje, nego ranije. Devetnaestoro njih nikada više nije dotaklo heroin. To znači da je stopa uspješnosti 95% i to je rezultat o kojim se može samo sanjati i od kojeg su švajcarski stručnjaci još veoma daleko.

Bez obzira na to, lokalni stručnjaci za narkotike okomili su se na ruskog vojnog doktora. U „Švajcarskim novinama za ljekare“ priznati stručnjaci Andreas Moldovani i Rudy Stoler napadaju „ očigledno apsurdnu teoriju liječenja“, a takođe i „sumnjivu proceduru“, koju pacijenti moraju da prođu. Zobin tvrdi da pomoću svoje transmodulacione blokade on „ blokira“ te receptore u mozgu, na koje djeluju opijati. Rezultat: gubi se želja za narkotikom. „Ovo funkcioniše“, - likuju pristalice ruskog udarnog liječenja.

Tako smatra Ministarstvo zdravlja Švajcarske:“Stopa uspješnosti, naravno, impresionira, zbog toga nas data terapija interesuje. Ali davati bilo kakve procjene ili čak je preporučiti, mi trenutno još ne možemo“, - kaže Markus Jann, rukovodilac odjeljenja za liječenje narkotičke zavisnosti.

Zobin zahtjeva minimum 21 dan uzdržavanja od narkotika. Kandidati za liječenje treba, osim toga, da imaju podršku porodice i posao i da budu spremni da izbjegavaju staro društvo i da se bave sportom. Tako kaže na primjer David iz Ciriha, 34 godine. Njegovi beskrajni pokušaji liječenja koštali su zdravstveno osiguranje i poreske obveznike 500 000 franaka. Nakon svakog liječenja slijedio bi neuspjeh i osjećanje da si apsolutni gubitnik. „Dugoročni rezultat donijelo je samo liječenje u Moskvi“.

Bivša narkomanka Nikol Gir ne vidi u ruskom metodu zamjenu već dodatak praksi terapiji supstitucije u Švajcarskoj. Od trenutka svog vlastitog ozdravljanja Gir je postala posrednik za sve one koji žele da iskuse sposobnosti Zobina.

O Zobinu je Gir ispričao Nenad Lazović, 34 godine. On je na prvi pogleda shvatio šta se sa njom dešava. Upoznali su se 1998. godine:“ I ja sam bivši narkoman. Nije me mogla dovesti u zabludu“.Godinu dana ranije Nenad je putovao iz Beograda u Moskvu kod Zobina. Bilo je to u aprilu 1997. godine. Od tada nikada nije poželio da uzme heroin. Nikada, čak i kada mu je bio na dohvat ruke. „U Srbiji za taj metod znaju od sredine devedesetih“.

Mnogobrojni tim

Pa, je li Zobinovo liječenje samo iluzija, madžioničarski trik? „Ja ne znam“, - kaže Robert Hemmig, rukovodilac odjeljenja za liječenje bolesti zavisnosti pri univerzitetskoj psihijatrijskoj službi u Bernu i predsjednik švajcarskog društva za liječenje bolesti zavisnosti. Hemmig je bio kod Zobina sa snimataljskom ekipom emisije „Kver“ švajcarske televizije, koja je snimala Patrikovo liječenje iz istočne Švajcarske. 40-godišnji Patrik je bio stalni pacijent psihijatrijske klinike Vil. Liječenje, onda neuspjeh – i tako 22 godine. I već godinu dana on je „čist“ – i srećan. Hemmig ne može tačno reći kako je Zobin izveo tu čudnu transformaciju. Iako je prisustvovao na liječenju od početka do kraja. „On je ostavio na mene ozbiljan utisak. Stekao sam utisak da on tačno zna šta radi“.

Zobinovo medicinsko obrazovanje odgovara našim standardima, uz to on je napravio karijeru vojnog psihijatra. Istina, to može izazvati asocijacije na hladne podrume KGB i borbene mašine (Ivan Drago iz filma „Roki IV“).

Ali Zobin nije mračni usamljeni borac. Iza njega stoji tim od stotinu saradnika, koji rade po njegovom metodu. On taj metod naziva“liječenjem iz očaja“, jer u Rusiji nema metadonskih programa, a da i ne pominjemo izdavanje heroina pod kontrolom države. Ali zato se gomila narkozavisnika-vojnika vraćala kući iz Afganistana i Čečenije. Na njima je Zobin usavršavao svoju terapiju, sve dok ona nije dala rezultate.

To ciriški stručnjak Andreas Moldovani ne osporava. I ipak, po njegovom mišljenju, cilj ne opravdava sredstvo. „Liječenje treba da zadovolji tri kriterijumima: djelotvornost, svrsishodnost, rentabilnost“. Moldovani i Stoler smatraju nemarnošću to što nakon kratkotrajnog liječenja pacijenti ostaju prepušteni sami sebi.

Moskovski veterani se smiju tome. Oni kažu da su uzimajući narkotike decenijama, svakodnevno na kocku stavljali svoj život.

„Veliko iskušenje je počelo nakon liječenja U Moskvi“, - kaže Mirko, 30 godina. „Osjećao sam ogromni, ogromni strah pred novim životom. Nisam znao kako da popunim tu ogromnu crnu prazninu. Jer su se do sada sve moje misli i radnje vrtjele isključivo oko heroina“. Na njegovo iznenađenje, brzo je našao nove drugove. I nove radosti. Nakon sedam godina braka, nedavno se rastao sa svojom ženom. „prosto su bila prevelika očekivanja sa obje strane“. Mislila je da će sada uveče ostajati kod kuće. A on je želio da nadoknadi propušteno.

Zobin oslobađa pacijente od njihove zavisnosti. Ali ih ne čini boljim – on ne rješava druge probleme. Trezveno suočavanje sa realnošću svima je teško. Ulazak u novi život je bio pomućen dugovima, traženjem posla, porodičnim problemima. I nema mogućnosti da se pobjegne u iluzorni svijet heroina. Stanje skoro nepodnošljivo. Neki pričaju o povećanoj agresivnosti. Dvoje njih je preorijentisalo svoju zavisnost. Roman, 32 godine, prešao je na krek, jedan od najrazornijih narkotika. Ali onda je prestao i sada vodi hotel za odmor na Zyudze. Juvelir Toni 49 godina, postao je zavisnik od seksa. Neki povremeno traže utjehu u alkoholu ili kokainu, to jest ni po čemu se ne razlikuju od prosečnih ljudi.

Do juna svake nedjelje narkomani, koji žele da počnu liječenje, polazili su iz Ciriha u Moskvu. U međuvremenu, neprihvatanje od strane stručnog svijeta malo je bilo uzdrmano. „U poslednjih godinu dana ja sam promijenio svoje mišljenje“, - kaže rukovodilac klinike za liječenje bolesti zavisnosti. Želio je da ostane anoniman da bi izbjegao gnjev svojih kolega. On kaže:“Kod ljudi koji su boravili kod Zobina stvari su jasne, kao i kod onih koji odlaze poslije naše terapije“.

Nije zamjena, već dodatak

Robert Hemmig, 50 godina Švajcarsko društvo za liječenje zavisnosti, o Zobinovoj metodi liječenja

FACTS: Gospodine Hemmig, lično ste prisustvovali na liječenju kod Zobina. Znate li njegovu tajnu?

Robert Hemmig: Mogu samo reći, on ostavlja utisak profesionalca i radi sa istom opremom, kao i mi, na primjer za liječenje srčanog ritma.

FACTS: Možete li preporučiti njegov metod?

Robert Hemmig: Po našim standardima – ne. Ali to ne znači da metod ne funkcioniše.

FACTS: Vjerujete li da pri prvom uzimanju čovjek umire, kao što prijeti Zobin?

Robert Hemmig: Od stotine pocijenata, koje sam ja izliječio, neki su pali, a neki su stvarno umrli. I to nije vraćanje, to je tipično nakon apstinencije. Organizam gubi toleranciju. Uobičajena doza opijata postaje predoziranje. Dakle, nasilno odvikavanje ne funkcioniše.

FACTS: U kojoj mjeri ne funkcioniše?

Robert Hemmig: Možemo staviti ljude pod ključ i kroz nedjelju dana oni će biti „čisti“. Ali čim ih pustite, oni će ponovo početi uzimati. Slučajevi smrti nakon izlaska iz zatvora su tipičan primjer za to.

FACTS: Da li ste u kontaktu sa Zobinom?

Robert Hemmig: Vidio sam ga na kongresu u Kijevu. Tamo se on snažno zalagao za uvođenje u Rusiju supstitucijskih programa.

FACTS: Pa zašto? Zar on ne vjeruje u svoj vlastiti metod?

Robert Hemmig: To nije zamjena, već dopuna. Ironija je u tome da u Rusiji kritikuju Zobina da se on ne zalaže za uvođenje supstitucijske terapije, a na Zapadu pak, da omogućava apstinenciju.