Dođite hitno, on je bez svijesti...
Stan je potpuno opljačkan...
Ko je mami otvorio oči...

Naša priča je posebna, ali ona bi mogla biti priča hiljade drugih. Potrebno je pričatii o ovom, makar zbog toga što čak i jedan slabi zračak na kraju tunela može dati nadu.

Porodična kuća sa vrtom u jednom od okolnih rejona Budimpešte. Mama je pedagog, tata-inženjer, sestra studira na institutu. Tomaš ima 21 godinu. Sa 16 godina je prvi put probao „travu“. Dakle, povratka nazad nije bilo, korak po korak došao je do heroina!

Pretres u rano jutro. Tomaša u lisicama odvode policajci... Skoro odmah su ga pustili jer je maloljetan...

Ponekad bi Tomaš radio, ali novac je odlazio. Iz stana počeše nestajati stvari: zlatni lanac, vjerenički prsten, gotovina, potom – bakin nakit, kasetofon, video, muzička linija – sve što se moglo ponijeti.U početku roditelji su pokušavali da apeluju ne njegovu savjest, onda su postavili ulatimatum: ponovi li se još jednom – odlaziš iz kuće. I otišao je. Nekoliko dana ništa nisu čuli o njemu, sve dok ih nije nazvao prijatelj i rekao im da mama dođe po sina, jer je u nesvjsnom stanju. Dva puta se podvrgao liječenju u bolnici. Kod doktora Nyro Gzula i Kassai-Farkas, ali Tomaš je odbio da prima depridol, pobjegao je sa odjeljenja.

„Nisam dugo shvatala, a možda i nisam htjela da shvatim šta se dešava, - priznaje mama. „Ali nove činjenice su sve više obeshrabrivale i zbog toga sam odlučila da se obratim staroj poznanici dr Mlinarić Edit, predsjednici udruženja „MATRIKS“, oformljenog za rodbinu oboljelih od narkomanije. Nije me poštedjela, satima je objašnjavala šta čeka našu porodicu i sina. Vraćajući se kući, cijelim putem sam plakala. Glavno je jasno: Tomaš je teško bolestan, ja majka sam dužna da ga spasem.

Rokshana Kunde, sekretar udruženja „MATRIKS“, ispričala je mami o tome da u podmoskovskom centru doktora Mihaila Zobina već 8 godina uspješno liječe psihičku zavisnost od narkotika...

Momak nije imao pasoš, nije imao pristojnu odjeću i obuću – sve je „progutao“ narkotik. Najteža je bila činjenica da se Tomaš tri nedjelje trebao uzdržavati od droge. Nije izdržao... I majka je bila spremna da digne ruke od svega! Trebalo je dogovoriti novi datum, a da sin bude sve vrijeme pod budnim okom roditelja, vozili su ga sa sobom na posao.

Konačno, Tomaš je postao prvi pacijent iz Mađarske u Medicinskom centru doktora Zobina u Moskvi.

O liječenju neka on sam priča, to su njegova preživljavanja – nastavlja mama. – Shvatila sam da sam se vratila kući sa novim sinom, čija duša se odjedanput otvorila prema svijetu. Njega sada interesuje svaka sitnica, naučio je da se raduje, obnovio je prijateljstvo sa starim školskim drugovima „čistim“ od narkotika. Ljetos je sa njima putovao u inostranstvo. Položio je vozački ispit, sam se zaposlio, počeo da razmišlja o završetku gimnazije. Ako ga zamolim, sa zadovoljstvom ide u kupovinu.

Takođe, želim da vam ispričam kako smo vraćajući se iz Moskve ja i sin odlučili da ćemo uložiti sve naše napore da pošaljemo kod doktora Zobina njegovog najboljeg druga, koji je takođe teški zavisnik o heroinu. Zakasnili smo! Vrativši se kući, saznali smo da je prije nekoliko dana umro od predoziranja. To je strašno! Ali možda je šok dodatno ojačao Tomaša.

Udruženje „MATRIKS“

Formirano je 1990.godine. Riječ znači primarna materija. Zadatak udruženja je pružanje pomoći i podrške rodbini ovisnika. Nalazi se u XIII rejonu Budimpešte, u ulici Ias, 84-88, u prostorijama za liječenje bolesti. Tel.:465-20-15. Predsjednik: dr Mlinarić Edit. Sastanci se održavaju treći petak svakog mjeseca od 16 sati. Svako može biti član udruženja. Na sastanke dolaze i oni koji su zbog narkotika izgubili svoje bližnje, da bi razmjenili iskustva sa drugovima po nesreći.

Mišljenje i sumnje doktora Mlinarić Edit

O metodi dr Zobina čujem prvi put. Kako sam čula, slično, ali ne po baš tako brzodjelujućem metodu, liječe u Izraelu i SAD. Ali ako uporedimo, na primjer, troškove porodice, koja je odvela kćerku na liječenje u Izrael, to ih koštalo milion forinti.

I čak za taj novac ne bi mogli vratiti svoju kćerku u normalan život. Ona još uvijek ništa ne radi i nastavlja da živi zajedno sa drugom, narkomanom.

Veoma je tužno da mađarsko društvo ne smatra narkomana bolesnikom. Treba priznati, da osim rehabilitacionog centra, koji podržava stipendija Leo Amici u Komlu, sva udruženja te vrste kod nas se nalaze pod okriljem vjerskih konfesija. Iz toga proizilazi da država u taj posao ne ulaže ni jednu forintu.

Pitanja „Voskresnogo utra“ („Nedjeljno jutro“)

Ministru zdravstvene zaštite doktoru Goglu Arpadu:

- Vidite li vi neku mogućnost za primjenu metode doktora Zobina, da se ona primjenjuje u mađarskim uslovima? Ili u kojoj mjeri bi vaš resor mogao snositi trošove putovanja i liječenja bolesnih narkomana u Medicinskom centru doktora Zobina? Njihovo liječenje je isto tako hitno kao i transplantacija organa. Da li planirate stvaranje novih i potpuno domaćih ustanova za liječenje narkomanije i ako da, kada će to biti?

Ministru obrazovanja Pokorni Zoltanu :

- Dileri droge, prodavci ekstazija, daleko su ispred u poređenju sa vaspitnim radom u školama. Na koji način pokušava vaš resor da skrati taj jaz u korist rizičnih grupa da bi djeca mogla da stvore adekvatan odnos prema problemu?